Farmakokinetika
Gastrointestinalni trakt brzo apsorbira metformin, a maksimalne koncentracije u plazmi događaju se 1-2 sata nakon oralne primjene. Iako postoji značajna količina interindividualne varijabilnosti brzine apsorpcije, opseg apsorpcije (AUC) povećava se proporcionalno dozi koja se primjenjuje.
Hrana ne smanjuje bioraspoloživost. Metformin se ne podvrgava jetrenom metabolizmu (bez uključenosti citokroma P450) i izlučuje se nepromijenjen u urinu. Metformin bubrežni klirens (CLR) obrnuto je povezan s klirensom kreatinina (CLCR). Kako se bubrežna funkcija opada, CLCR opada i poluživot metformina produžava. Ne postoje varijacije u farmakokinetici primjene jednostrukih i više doza u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom.
Određena populacija
Stariji: Ne postoje razlike u farmakokinetici davanja s jednim i više doza kod starijih ispitanika s normalnom bubrežnom funkcijom.
Oštećenje bubrega: proporcionalno ozbiljnosti oštećenja bubrega, Metformin je poluživot produžen i njegov AUC se podiže. Manje od 60 ml u minuti klirensa kreatinina). Bolesnici s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (CLCR = 60-90 ml/min) ne trebaju prilagoditi njihovu dozu. Kada prođete ili neposredno prije postupka snimanja koji koristi jodirane kontrastne materijale, metformin bi trebao biti zaustavljen jer to može uzrokovati naglo promjenu bubrežne funkcije. Koncentracije seruma metformina ne utječu na dijalizu.
Umanjenja jetre: U bolesnika s oštećenjem jetre, na farmakokinetiku metformina ne utječe. Pacijentima s blagim do umjerenim oštećenjem jetre ne trebaju podešavanje doze.
U bolesnika s teškom bolešću jetre, metformin treba koristiti s oprezom jer veće koncentracije lijeka u serumu mogu povećati rizik od mliječne acidoze. Kada prođete ili neposredno prije postupka snimanja koji koristi jodirane kontrastne materijale, metformin bi trebao biti zaustavljen jer to može uzrokovati naglo promjenu bubrežne funkcije.