Dijagnoza i testiranje astme
![Asthma Diagnosis and Testing - welzo](http://welzo.com/cdn/shop/articles/asthma-diagnosis-and-testing-welzo_55bff283-c9ab-4f96-b819-99968ac95043.jpg?v=1710941585&width=1420)
Astma je kronično respiratorno stanje koje karakterizira upala i sužavanje dišnih putova, što dovodi do poteškoća u disanju, piskanju, steganju prsnog koša i kašlju. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), astma1 utječe preko 339 milijuna ljudi širom svijeta. Astmu se mogu pokrenuti različitim čimbenicima, uključujući alergene, vježbanje, respiratorne infekcije i zagađivače okoliša.
Točna dijagnoza ključna je za učinkovito upravljanje astmom. Dr. Lisa Sullivan, pulmonologinja, objašnjava da pogrešna dijagnoza ili odgođena dijagnoza mogu dovesti do loše kontrole simptoma, povećanog rizika od pogoršanja astme i smanjene kvalitete života. Nadalje, pravilna dijagnoza omogućuje zdravstvenim radnicima da razviju individualizirani plan liječenja prilagođen pacijentovim specifičnim potrebama.
Primarni ciljevi ispitivanja astme su potvrditi dijagnozu, procijeniti funkciju pluća, odrediti ozbiljnost stanja i identificirati potencijalne okidače. Ovi testovi omogućuju pružateljima zdravstvenih usluga da razviju odgovarajući plan akcijskog plana astme i prate učinkovitost propisanog liječenja.
Obiteljska povijest astme ili alergija može povećati rizik od razvoja stanja. Pacijenti bi trebali pružiti informacije o bilo kojoj rodbini s astmom, alergijskim rinitisom, ekcemom ili drugim atopijskim stanjima.
Tijekom fizičkog pregleda, zdravstveni radnici će slušati pacijentova pluća radi znakova piskanja ili drugih nenormalnih zvukova. Oni također mogu ispitati pacijenta na znakove alergija ili drugih srodnih stanja, poput zagušenja nosa ili osipa naza.
Dr. Lisa Sullivan naglašava važnost auskultacije ili slušanja pacijentovih pluća, jer može pomoći u prepoznavanju hripanja ili drugih nenormalnih zvukova daha koji ukazuju na astmu. Wheezing je visoki zvuk zvižduka koji se javlja kada zrak prolazi kroz sužene dišne putove.
Alergije mogu igrati značajnu ulogu u razvoju i pogoršanju astme. Tijekom fizičkog pregleda, zdravstveni radnici mogu tražiti znakove alergijskih stanja, kao što su zagušenja nosa, kožni osip (npr. Ek sema) ili natečenih, crvenih očiju. Prepoznavanje i rješavanje ovih uvjeta može pomoći u poboljšanju upravljanja astmom.
Spirometrija je ključni test funkcije pluća koji se koristi u dijagnozi i praćenju astme. On mjeri volumen i protok zraka udisanog i izdisava pacijent. Dr. Jennifer Collins, pulmonologinja, naglašava da je spirometrija neprocjenjiva za procjenu težine opstrukcije dišnih putova i procjenu odgovora pacijenta na liječenje. Tijekom postupka, pacijenti su upućeni da duboko udahnu i snažno izdahnu u uređaj zvan spirometar. Ovaj test pruža vrijedne informacije o pacijentovoj plućnoj funkciji i pomaže u utvrđivanju postoji li začepljenje.
Rezultati spirometrije izraženi su u smislu prisilnog vitalnog kapaciteta (FVC) i prisilnog ekspiracijskog volumena u jednoj sekundi (FEV1). Omjer FEV1 i FVC koristi se za određivanje prisutnosti i ozbiljnosti opstrukcije dišnih putova. Smanjeni omjer FEV1/FVC može ukazivati na astmu ili druge opstruktivne bolesti pluća. Zdravstveni radnici koriste ove rezultate kako bi potvrdili dijagnozu, razvili plan liječenja i pratili učinkovitost terapija.
Mjerač vršnog protoka mjeri maksimalnu brzinu kojom osoba može izdahnuti, poznat kao vršni ekspiracijski protok (PEF). Prema dr. Karen McCoy, pedijatrijski pulmolog, PEF nadzor može pomoći u praćenju kontrole astme i identificiranju ranih znakova predstojećeg pogoršanja. Pacijenti snažno pušu u mjerač vršnog protoka, a zabilježeno je najviša od tri očitanja. Ovaj jednostavan, neinvazivni test može se izvesti kod kuće i pruža bitne informacije o pacijentovoj funkciji pluća. Kliknite ovdje da biste saznali Kako koristiti mjerač vršnog protoka.
Redovito praćenje vršnog protoka može pomoći pacijentima i pružateljima zdravstvenih usluga da u skladu s tim procjenjuju kontrolu astme i prilagode planove liječenja. Dosljedan pad PEF -a može signalizirati potrebu za povećanim lijekovima ili intervencijom. Osim otkrivanja promjena u funkciji pluća, praćenje vršnog protoka također može pomoći u identificiranju potencijalnih okidača, što dovodi do učinkovitijeg upravljanja astmom.
Test metaholina izazov uključuje udisanje povećanja koncentracije metaholina, tvari koja uzrokuje suženje dišnih putova. Dr. John Matthews kaže da pozitivan test, karakteriziran značajnim padom FEV1 nakon udisanja metaholina, može pomoći u potvrdi dijagnoze astme. Ovaj je test posebno koristan za bolesnike s normalnom funkcijom pluća u mirovanju, ali još uvijek imaju simptome astme.
Test izazova vježbanja ocjenjuje pacijentovu funkciju pluća prije i nakon fizičkog napora. Ovaj je test posebno koristan za dijagnosticiranje bronhokonstrikcije izazvanog vježbanjem, što je uobičajena manifestacija astme. Smanjenje funkcije pluća nakon vježbanja može ukazivati na prisutnost astme, a pružatelji zdravstvenih usluga mogu razviti odgovarajuće strategije za upravljanje simptomima izazvanim vježbanjem.
Analiza sputuma uključuje ispitivanje uzoraka sluzi iz pacijentovih dišnih putova. Ovaj test može pomoći u identificiranju prisutnosti upalnih stanica, poput eozinofila ili neutrofila, što može ukazivati na temeljni alergijski ili nealergijski upalni proces. Analiza sputuma također može pomoći u otkrivanju bakterijskih ili virusnih infekcija koje mogu pogoršati simptome astme.
Feno test mjeri koncentraciju dušičnog oksida u izdisanom dahu. Povišena razina dušičnog oksida može biti marker upale dišnih putova povezana s astmom. Dr. Karen McCoy objašnjava da Feno test može pomoći pružateljima zdravstvenih usluga da utvrde je li pacijentova astma prvenstveno vođena alergijskom upalom i voditi odluke o liječenju. Ovaj neinvazivni test može biti posebno koristan za bolesnike s teško kontroliranom astmom ili onima koji zahtijevaju česta prilagođavanja lijekova. Uključivanjem sveobuhvatnog dijagnostičkog pristupa koji uključuje povijest bolesti, fizikalni pregled i različite dijagnostičke testove, zdravstveni radnici mogu precizno dijagnosticirati astmu i razviti personalizirane planove liječenja kako bi poboljšali kontrolu simptoma i ukupnu kvalitetu života.
GERD nastaje kada se želučana kiselina vrati u jednjak, uzrokujući simptome poput žgaravice, kašlja i bolova u prsima. Dr. Karen McCoy objašnjava da GERD može oponašati simptome astme, pa čak i pogoršati postojeću astmu, što je važno dijagnosticirati i liječiti GERD u bolesnika s respiratornim pritužbama [2].
VCD je stanje u kojem se glasni vrpci sužavaju tijekom udisanja, što dovodi do simptoma poput kratkoće daha, piskanja i kašljanja. VCD se može lako pogrešno dijagnosticirati kao astma, ali dva stanja zahtijevaju različite pristupe liječenju. Točna dijagnoza VCD -a ključna je za osiguravanje odgovarajućeg upravljanja i spriječiti nepotrebno izlaganje lijekovima astme.
Točna dijagnoza ključna je za razvoj učinkovitog plana liječenja prilagođenog specifičnom stanju pacijenta. Pogrešna dijagnoza može rezultirati neprimjerenim ili neučinkovitim tretmanima, što dovodi do pogoršanja simptoma i smanjene kvalitete života. Zdravstveni radnici moraju razmotriti mogućnost diferencijalnih dijagnoza prilikom procjene pacijenata s respiratornim pritužbama.
Ozbiljnost astme klasificirana je na temelju frekvencije simptoma i funkcije pluća, što je ključno za razvoj odgovarajućeg plana liječenja. Nacionalni program obrazovanja i prevencije astme (NAEPP) klasificira ozbiljnost astme u četiri kategorije:
Prekinutu astmu karakteriziraju simptomi koji se javljaju ne više od dva dana u tjednu i noćnim buđenjima zbog astme ne više od dva puta mjesečno. Funkcija pluća (FEV1 i PEF) je normalna između epizoda, a pacijentima zahtijevaju lijekove za brzo reljef.
Blaga uporna astma uključuje simptome koji se javljaju više od dva dana u tjednu, ali ne i svakodnevno, s noćnim buđenjem tri do četiri puta mjesečno. Funkcija pluća je općenito normalna ili blizu normalna, a pacijenti mogu zahtijevati dugoročne lijekove za upravljanje simptomima.
U umjerenoj trajnoj astmi pacijenti doživljavaju dnevne simptome, noćno buđenje više od jednom tjedno i smanjuju funkciju pluća. Ovim bolesnicima obično zahtijeva kombinaciju lijekova dugotrajnih kontrolera kako bi se održala kontrola simptoma i spriječila pogoršanja.
Tešku trajnu astmu karakteriziraju kontinuirani simptomi, česta noćna buđenja i značajno smanjena funkcija pluća. Bolesnici s teškom astmom često zahtijevaju kortikosteroide s visokim dozama, bronhodilatatorima dugog djelovanja i potencijalno dodatnim lijekovima, poput biologije ili oralnih kortikosteroida, za upravljanje njihovim stanjem.
Akcijski planovi astme obično uključuju upute za praćenje simptoma i funkciju pluća, kao i smjernice za podešavanje doza lijekova na temelju ozbiljnosti simptoma. Dr. Karen McCoy objašnjava da redovito nadzor omogućava pacijentima i pružateljima zdravstvenih usluga da identificiraju obrasce i trendove, omogućujući pravovremena prilagođavanja liječenja i sprječavanje pogoršanja.
Pravovremena dijagnoza i učinkovito upravljanje astmom ključni su za sprečavanje komplikacija, poboljšanje pacijentove kvalitete života i smanjenje rizika od teških napada astme. Sveobuhvatan pristup testiranju, dijagnozi i liječenju može pomoći pacijentima da postignu bolju kontrolu astme i žive aktivniji, ispunjeniji život.
Plus get the inside scoop on our latest content and updates in our monthly newsletter.